Premijer Milo Đukanović tražio je 1999. godine da NATO avioni bombarduju Murinu, tvrdi bivši američki predsjednik Bil Klinton, a to je juče objavio portal In4S pozivajući se na transkripte iz dokumentarnog filma američke televizijske mreže Bi-Bi-Si „Pad Miloševića”. Navodi se da je bombardovanje lokacija u Crnoj Gori, među kojima je i Murina, tražio direktno Milo Đukanović.
U Bi-Bi-Sijevom filmu se tvrdi da je Vlada Crne Gore „bila od podrške u planovima NATO-a”. Klinton je rekao da ga je poslije gađanja ciljeva u Crnoj Gori telefonom nazvao tadašnji francuski lider Žak Širak i pitao o čemu se radi. On mu je rekao da je bombardovanje ciljeva u Crnoj Gori tražio Đukanović.
Klinton je izjavio i da je dobio informacije da „Đukanović traži bombardovanje lokacija gdje su oni koji su protiv njega i koji su promiloševićevci”. Ove Klintonove riječi ni Đukanović ni bilo ko iz crnogorske vlasti nikada nije demantovao.
Da je Crna Gora pravna država nadležni organi bi morali ispitati navode da je premijer Đukanović 1999. godine tražio NATO bombardovanje Murine, ocijenio je juče Milun Zogović, funkcioner Demokratskog fronta i portparol Demokratske narodne partije. Đukanovića optužuje da se sada ponovo stavlja u službu NATO-a, „bildujući” podatke iz naručenih istraživanja javnog mnjenja kako bi se prikazao navodni rast podrške ulasku Crne Gore u Alijansu.
– Poslije svih političkih zaokreta, kameleonstva i mijenjanja ideoloških matrica u cilju izgradnje privatne države, u kojoj je on apsolutni gospodar, ne bi me čudilo da je Đukanović zaista otišao toliko daleko da zatraži bombardovanje djelova Crne Gore čiji građani ne podržavaju njegovu politiku. S druge strane, ako su navodi tačni, možda je naručivanje bombardovanja Murina, kao i samo bombardovanje, sprovedeno kao pokazni primjer, na šta bi ličila cijela Crna Gora da se eto na vlasti nije nalazio „svemoćni” Đukanović koji je spasio druge krajeve da ne prođu kao Murina – naveo je Zogović.
U međuvremenu, Đukanović je postao glavni promoter ulaska Crne Gore u NATO i to postavio kao trenutno jedini državni prioritet Crne Gore. U tom cilju je požurio da na skupu u Bratislavi prikaže podatke po kojima je, navodno, podrška NATO integracijama porasla na čak 42 odsto, a da bi na referendumu čak i do 47 procenata građana glasalo za evroatlantske integracije.
Komentarišući tu činjenicu Zogović kaže da Đukanović „naviknut da prekraja izbornu volju građana Crne Gore kroz krađe i zloupotrebe u svim dosadašnjim izbornim procesima, poslije pokradenog referenduma, i sramne odluke o priznanju Kosova sada želi da falsifikuje podršku priključenju NATO-u”.
– To pokušava kroz „bildovanje” naručenih istraživanja, u kojima se olovkom preko noći procenat podiže čak i za 20 odsto. Očigledno da Đukanović priključenje ovom ratnom savezu, koji je 1999. godine sijao smrt, doživljava kao novu prevaru koja će mu produžiti vladavinu. Izgleda da su i tada i sada ciljevi NATO i Đukanovića bili isti, pa su ih zato zajedno i targetirali. Nećemo zaboraviti nikada 1999. godinu niti nevine žrtve. Pravda je spora, ali ipak dostižna. Istina će ipak izaći na vidjelo, a svako će snositi odgovornost za svoje postupke i sankcije koje je zaslužio – zaključio je Zogović.
V.R.
Sve za lični interes
Po riječima Miluna Zogovića, „sitno politikanstvo, lažna obećanja i pljačka naših građana osnovna su obilježja politike čija je jedina iskrena ideološka matrica lični interes”.
– Zato se od šefa režima potpuno realno može očekivati sve najgore. Da apsurd bude veći Đukanović je tada kao član Vrhovnog savjeta odbrane SRJ glasao za odbranu zemlje, a onda se stavio u službu neprijatelja otvoreno pomažući NATO-u da pobijedi građane i državu na čijem je čelu – naveo je on.
Kako je dodao, „ima bezbroj primjera lažnog moralisanja i sramnih odluka koje karakterišu dvoipodecenijsku vladavinu ovog čovjeka koji je od Crne Gore stvorio kriminalnu državu i utočište za bjelosvjetske probisvijete kojima on garantuje sigurnost”.